Što učiniti kada se sumnja na celijakiju?

Definitivna dijagnoza može se postaviti samo biopsijom tankog crijeva. Tijekom biopsije uzimaju se fragmenti tkiva koji se histološki pregledavaju kako bi se utvrdila eventualna atrofija resica (villi). 

Serološki testovi mogu potvrditi sumnju na celijakiju. Prvenstveno se ispituju anti-transglutaminazna antitijela (ATA) klase IgA, što je vrlo pouzdan i rutinski krvni test.

Jednako značajna, ali se provodi kao sekundarna metoda, jest određivanje anti-endomizijskih antitijela (EMA).

Anti-gliadinska antitijela (AGA) klase IgA i IgG posebno su važna kod djece mlađe od 2 godine, jer daju jasniji rezultat od drugih antitijela. Izolirana promjena AGA-IgG sama po sebi nije dovoljno odlučujuća za dijagnozu, osim kod djece s nedostatkom IgA.

U slučaju pozitivnih seroloških rezultata preporučuje se biopsija tankog crijeva, koja se provodi putem gastroskopije. Ako su serološki nalazi pozitivni, a prisutne su i tipične promjene na tankom crijevu (atrofija resica, povećanje antitijela u sluznici tankog crijeva), dijagnoza celijakije može se definitivno potvrditi.

Ponekad ljudi započnu bezglutensku dijetu iz razloga poput sindroma iritabilnog crijeva ili osobnog izbora prije nego što se provedu dijagnostički testovi za celijakiju. U takvim nesigurnim slučajevima, kada dijagnoza celijakije ne može biti nedvosmisleno potvrđena, dijagnoza se potvrđuje tek kada ponovno izlaganje glutenom izazove klinički i histološki recidiv unutar nekoliko mjeseci (rijetko godina kasnije). Tijekom ponovnog izlaganja glutenom, potrebno je strogo poštivati medicinski nadzor.