Vrlo je važno postaviti točnu dijagnozu, budući da se ta dva stanja uvelike razlikuju po svom podrijetlu i načinu liječenja. Celijakija pogađa oko 1% populacije, dok se procjenjuje da sindrom iritabilnog crijeva (IBS) zahvaća između 15% i 20% populacije. Oko 5% do 15% oboljelih od celijakije pogrešno se dijagnosticira kao IBS.
Sličnosti u simptomima
Celijakija je autoimuna bolest u kojoj konzumacija glutena dovodi do oštećenja tankog crijeva. IBS je probavni poremećaj koji uzrokuje bol i nelagodu. Simptomi IBS-a mogu se povremeno pojavljivati i nestajati, dok se simptomi celijakije i oštećenje crijeva javljaju svaki put kada osoba unese gluten. Iako su ta dva stanja vrlo različita, imaju slične simptome koji se pojačavaju nakon konzumacije određenih vrsta hrane.
Simptomi celijakije variraju, ali mogu uključivati grčeve u trbuhu, nadutost, proljev, zatvor, mučninu ili kronični umor, kao i psihološke simptome poput anksioznosti i depresije. Uobičajeni simptomi IBS-a također uključuju grčeve u trbuhu, nadutost, proljev i zatvor. Osobe s IBS-om obično imaju epizode oko šest ili više puta godišnje. Trajanje tih pogoršanja, bilo da traju nekoliko dana ili tjedana, ovisi o pojedincu i može se razlikovati od jedne epizode do druge.
Razlike između IBS-a i celijakije
Celijakija je autoimuna bolest koju pokreće konzumacija glutena, proteina koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži. Kod osoba s celijakijom, gluten uzrokuje da imunološki sustav napada stanice koje oblažu stijenku tankog crijeva. Oštećenje sprječava pravilnu probavu i iskorištavanje hranjivih tvari, što uz probavne simptome može dovesti i do brojnih drugih zdravstvenih problema, uključujući anemiju, pothranjenost ili slabiji rast kod djece.
IBS je funkcionalni poremećaj crijeva, što znači da je problem u načinu funkcioniranja probavnog sustava. Problemi kod IBS-a javljaju se u srednjem i donjem dijelu crijeva i obično uključuju neugodne plinove, nadutost i bol u trbuhu.
Osnovni uzroci
Znanstvenici nisu sigurni što uzrokuje celijakiju ili IBS. Oba stanja mogu imati nasljednu komponentu koja u interakciji s okolišnim čimbenicima može potaknuti pojavu bolesti.
Oko 99% osoba s celijakijom ima specifične varijante HLA gena – koji pomažu imunološkom sustavu da razlikuje proteine koji pripadaju našem tijelu od onih koje stvaraju strani napadači. Međutim, samo posjedovanje jedne od tih varijanti ne znači da će osoba razviti celijakiju. Zapravo, oko 30% populacije nosi gene s rizikom, ali samo 3% njih razvije celijakiju.
IBS također se čini da se javlja u obiteljima, ali u nekim slučajevima to nije pravilo. Neka istraživanja sugeriraju da snaga mišića u probavnom traktu može utjecati na brzinu prolaska hrane kroz sustav – bilo presporo ili prebrzo. Abnormalnosti u živcima probavnog sustava mogu izazvati simptome, kao i upale, infekcije i promjene u mikroflori probavnog trakta. Simptomi IBS-a također se mogu pojaviti zbog određenih namirnica, stresa i hormonskih promjena.
Što je s netolerancijom ili osjetljivošću na gluten koja nije celijakija?
Netolerancija na gluten, odnosno osjetljivost na gluten koja nije celijakija, odnosi se na osobe koje ne podnose gluten i doživljavaju simptome slične onima kod celijakije – ali koje ne nose gen za celijakiju. Ključno je postaviti ispravnu dijagnozu. Ako se čini da gluten izaziva simptome, važno je napraviti test na celijakiju. Ako je test negativan, moguće je da se radi o netoleranciji na gluten koja nije celijakija, koja se također liječi primjenom bezglutenske prehrane.
Kako se liječe celijakija i IBS?
Celijakija ima specifično i učinkovito liječenje – strogu bezglutensku prehranu. Ako se gluten izbjegava, ne dolazi do štetne autoimune reakcije i simptomi nestaju.
Liječenje IBS-a je složenije i individualizirano. Za IBS ne postoji lijek, no promjene u prehrani i načinu života mogu smanjiti simptome. Liječnik može također propisati lijekove za ublažavanje određenih simptoma, poput proljeva ili zatvora.
Velika većina osoba s IBS-om navodi da im određena hrana izaziva simptome. Uobičajene “okidačke” namirnice uključuju mliječne proizvode, češnjak, luk, alkohol i određeno voće, poput jabuka. Bezglutenska prehrana također može pomoći osobama s IBS-om. FODMAP-ovi su ugljikohidrati kratkog lanca koji se slabo apsorbiraju u tankom crijevu i povezani su sa simptomima IBS-a. Ako imate IBS, posavjetujte se s liječnikom i/ili dijetetičarom kako biste identificirali koje namirnice mogu izazivati ili pogoršavati vaše simptome.
Dobivanje ispravne dijagnoze
Za dijagnozu celijakije može se napraviti jednostavan krvni test koji pokazuje prisutnost antitijela povezanih s ovim stanjem. Obično se također analizira biopsija uzeta iz tankog crijeva kako bi se potvrdila dijagnoza. Bliski srodnici osoba s celijakijom trebali bi se testirati na ovu bolest.
Za IBS ne postoji specifičan test, pa se dijagnoza postavlja na temelju kriterija vezanih uz simptome. Važno je pratiti svoje simptome i surađivati s liječnikom kako bi se svaki od njih odgovarajuće riješio.
Važno je posavjetovati se s liječnikom ako imate bilo koji od simptoma povezanih s IBS-om ili celijakijom. Obiteljska povijest bolesti može biti relevantna, a praćenje unosa hrane također može biti od pomoći. Oba stanja mogu biti izazovna za upravljanje, no oba imaju dostupne tretmane koji mogu pomoći u kvalitetnom i punom životu.